Yoga i Ayurveda dvije su međusobno povezane grane istog velikog stabla vedskog znanja koje obuhvaća cijeli ljudski život i cijeli svemir. U tom smislu, važno je razumjeti uloge Ayurvede i Yoge u vedskom sustavu.
Yoga i Ayurveda nisu samo dvije odvojene već povezane discipline iscjeljivanja u Indiji. Svaki ima svoje jedinstveno mjesto i funkciju, ali se svaki preklapa s drugim na različitim razinama.
U ovom članku:
Vedsko znanje je drevna mantrička znanost vidioca i jogija iz Indije osmišljena da nam pokaže unutarnje djelovanje svemira i naše vlastite svijesti, vodeći nas u konačnici do stanja samospoznaje i oslobođenja od ciklusa rođenja i smrti.
U tu svrhu, dao nam je ne samo duhovne discipline, već je dotaknuo sve aspekte liječenja, znanosti, umjetnosti i kulture.
Ayurveda je jedna od četiri Upavede ili sekundarna vedska učenja, zajedno s Gandharva Veda (glazba, muzika), Sthapatya Veda (znanost usmjerenja) i Dhanur Veda (borilačke vještine). Ove Upavede primjenjuju vedsko znanje duž specifičnih linija kako bi dopunile vedsku potragu za cjelovitošću i oslobođenjem.
Ayurveda je vjerojatno najvažnija od njih jer se bavi svim aspektima iscjeljivanja i dobrobiti tijela i uma.
Joga – posebno u svojoj formaciji kroz Patanjalijeve Yoga Sutre – jedan je od šest sustava vedske filozofije (shad darshanas). To su sustavi indijske filozofije koji prihvaćaju autoritet Veda i pokušavaju sistematizirati značenje vedskih učenja.
Ostali vedski sustavi uključuju Nyaya (Logika), Vaisheshika (Kategorizacija), Samkhya (Nabrajanje kozmičkih principa), Purva Mimamsa (Ritual) i Uttara Mimamsa (Vedanta ili Metafizika).
Joga u određenoj mjeri prožima svih šest sustava i predstavlja njihovu praktičnu stranu, ocrtavajući glavne principe i metode za razvoj meditativnog uma koji je osnova cjelokupnog vedskog znanja.
U ovoj klasičnoj vedskoj shemi, Ayurveda je vedski sustav razvijen posebno u svrhu liječenja. Ne postoji nijedan drugi vedski sustav liječenja osim Ayurvede. Yoga je vedski sustav duhovne prakse ili sadhana. Sva vedska sadhana ili duhovna praksa uključuje neki oblik prakse joge.
To znači da joga nije izvorno ili inherentno medicinski sustav. Ne bavi se niti fizičkim niti psihičkim bolestima niti njihovim liječenjem na primarni način. Yoga ima za cilj olakšati duhovnu patnju, koju definira prema kleshama ili duhovnim nevoljama počevši od neznanja (avidyà) naše prave prirode kao čiste svijesti, što nas vodi do lažnog poistovjećivanja sebe s našim prolaznim tijelima i umovima.
To ne znači da aspekte joge ne možemo koristiti medicinski, ali da to nije njezina primarna namjera ili usmjerenje. Da bismo to učinili, bila bi potrebna primjena joge na drugačiji način od onoga što je izvorno trebala biti.
Ako nam je cilj pretvoriti jogu u medicinski sustav, u vedskoj shemi to zahtijeva okretanje joge u smjeru ajurvede. Jogu za iscjeljivanje treba primjenjivati prema ajurvedskim smjernicama dijagnostike, liječenja i očuvanja zdravlja ako želimo jogijsko iscjeljivanje zadržati u okviru vedskog znanja.
U stvari, povijesno gledano, u Indiji nikada nije postojao jogijski sustav medicine osim Ayurvede, ne samo među sljedbenicima vedske tradicije, već i među sljedbenicima nevedskih tradicija. Čak je i budistička medicina u Indiji i Tibetu prvenstveno bila Ayurveda.
Joga kao terapija
Izraz za terapiju na sanskrtu je Čikica. Ayurvedski udžbenici kao što su Charak, Sushruta i Vagbhatta sadrže dijelove tzv. Chikitsa Sthanaili “odjeljak koji se odnosi na chikitsu ili liječenje.”
Imaju komplementarne odjeljke poput Nidana Sthanaili dijagnoza, i Sharira Sthanakoji se odnosi na utjelovljenu dušu i uključuje anatomiju i fiziologiju fizičkog tijela.
Ayurvedski pogled na našu utjelovljenu prirodu (tijelo, um i dušu) i kako ona funkcionira, uzroke bolesti i liječenje bolesti, sve je to povezano u prekrasan, jasan i prekrasan sustav optimalnog zdravlja i potpunog blagostanja.
Ayurveda se bavi svim aspektima medicine – uključujući prehranu, biljke, lijekove, kirurgiju, rad na tijelu i vlastite posebne kliničke postupke poput panchakarme. Donosi ritual, mantru i meditaciju za iscjeljivanje uma.
Osim toga, Ayurveda daje preporuke o načinu života za zdravlje, dugovječnost i prevenciju bolesti kao i posebne metode za pomlađivanje tijela i uma. Uključuje prakse joge od asana i pranayame do mantre i meditacije kao dio svojih alata za iscjeljivanje.
Yoga tekstovi poput Yoga Sutra imaju dijelove kao što su Samadhi Pada (duboka meditacija), Sadhana pada(duhovna praksa), Vibhuti Pada (jogijske moći), i Kaivalya Pada (oslobođenje).
Jogijsko istraživanje svijesti, suptilne energije prane i uma te razne vrste duhovnih praksi međusobno su povezani. Yogijski tekstovi sadrže rasprave o meditaciji, koncentraciji, mantri, ritualu, pranayami, asanama i srodnim čimbenicima, ali kao dio duhovne prakse, ne kao terapije.
Ne nalazimo nijedan Chikitsa Padas ili odjeljke o terapiji u uobičajenim joga tekstovima. Pojam Chikitsa ne pojavljuje se u Patanjalijevim Yoga Sutrama i nije glavna tema za brigu u Yoga filozofiji.
To je zato što se klasična Yoga bavi sadhanom, a ne Chikitsom, koja se smatrala područjem Ayurvede. Što je najvažnije, u tekstovima o jogi ne nalazimo raspravu o bolesti, patologiji, dijagnozi ili strategijama liječenja osim pristupa Ayurvede. Ne postoji Yoga sustav medicine u smislu dijagnoze, patologije i liječenja, osim Ayurvede.
Ono što obično nalazimo u tekstovima o jogi su rasprave o pranama, osjetilima, umu, nadijima i čakrama, obožavanje božanstava, rasprava o unutarnjem Sebstvu i prirodi svijesti, kao i o vrstama samadhija ili unutarnje zadubljenosti.
U nekim se tekstovima o jogi ukratko govori o bolesti jer se smatra jednom od glavnih prepreka prakticiranju joge. Ali kada se to dogodi, obično se koristi jezik Ayurvede.
Joga terapija danas
Moderna joga definirala se prvenstveno u smislu asana ili fizičkih položaja. To se obično podučava masovno na satovima tjelovježbe za ljude koji prvenstveno traže tjelesno blagostanje.
Učitelje joge obično identificiramo kao one koji vode satove asana. Neki od ovih učitelja joge možda imaju neko znanje o širem sustavu klasične joge. Ova situacija utječe na ono što se popularno smatra joga terapijom, koja je obojena naglaskom na jogu kao asane.
Yoga terapija ili Yoga Chikitsa je novi, popularan i moćan pokret u jogi danas koji još uvijek pokušava definirati sebe i svoj opseg primjene. Međutim, većinom se moderna joga terapija, slijedeći asanu kao model joge, prvenstveno sastoji od prilagodbe asana ili stilova asana za liječenje bolesti i poboljšanje zdravlja.
Ovaj pogled na Yogu razlikuje se od smanjene verzije klasične Yoge koja je prvenstveno definirana u smislu duhovne prakse i duboke meditacije (sadhana i samadhi).
Svaka terapija mora počivati na sustavu medicine za dijagnozu i cjelokupnu strategiju liječenja. Terapeutska metoda – bilo da se radi o bilju, lijekovima, asani ili pranayami – ne može se primijeniti neovisno o medicinskoj orijentaciji i pregledu pacijenta u cjelini.
Dakle, ako netko prakticira Yoga terapiju, postavlja se pitanje koji sustav medicine se ta terapija primjenjuje?
Suvremena joga terapija uvelike se sastoji od primjene joga asana kao pomoćne fizikalne terapije za liječenje bolesti koje primarno dijagnosticira i liječi moderna medicina. Moderni joga terapeuti nastoje raditi s liječnicima, medicinskim sestrama i drugim biomedicinski obučenim stručnjacima u bolnicama i rehabilitacijskim ustanovama.
Takav joga terapeut, trebamo napomenuti, nije nužno liječnik ili pružatelj primarne zdravstvene zaštite, već funkcionira više kao tehničar, primjenjujući tehnike asana pod vodstvom liječnika ili medicinske sestre.
Iako nema ništa loše u ovom pristupu i iz njega se može izvući mnogo koristi, joga terapija kao terapija asanama ne otkriva puni iscjeliteljski potencijal klasične joge i njezinih brojnih metoda. Drži jogu podređenom u sekundarnoj ulozi, svedenu prvenstveno na fizičku primjenu.
Potreban je jogijski sustav medicine
Za potpunu primjenu metoda Yoge u svrhe iscjeljivanja, potreban nam je kompletan medicinski sustav koji slijedi filozofiju, principe i prakse Yoge, i koji može koristiti ne samo asane kao terapiju, već i pranayamu, pratyahara, dharana, dhyanai samadhi, a koji slijedi jogijski stil života (yame i niyame).
Dok moderna medicina može biti od pomoći kao pozadina za primjenu fizičkih aspekata joge, nedostaje joj jogijsko razumijevanje života i ljudskog bića za potpunu primjenu svih grana joge za tijelo, um i duh.
Potreban nam je jogijski sustav medicine ne samo u smislu asana ili fizikalne terapije, već i u pogledu interne medicine ili prehrane, biljaka i lijekova. Potreban nam je jogijski sustav medicine ne samo za liječenje fizičkog tijela, već i za liječenje uma, emocija i psiholoških poremećaja.
Takav veći jogijski sustav medicine ne mora biti izmišljen. Već postoji u obliku Ayurvede.
Ayurveda razvija svoj pogled na tijelo i um, te prirodu i iscjeljivanje iz pozadine filozofije joge kako je navedeno kroz 25 tattvi Samkhya sustava. Ayurveda nam pruža potpuni sustav medicine uma i tijela u smislu svih aspekata dijagnoze i liječenja koji odražava vedski i jogijski pristup, vrijednosti i mudrost.
Ono što trebamo su “liječnici joge”, pružatelji primarne zdravstvene zaštite koji slijede jogijski sustav medicine koji pokriva sve aspekte interne i vanjske medicine, fizičkog i psihičkog blagostanja.
To se može postići vraćanjem ajurvede u jogu. Oni koji su obučeni u Ayurvedi u boljoj su poziciji za interakciju s modernim liječnicima i pokazivanje kako jogijski, holistički i naturalistički pristupi liječenju mogu biti korisni za njihovu praksu te za zdravlje i dobrobit svih.
Integralna joga i integralna ajurveda
Sam pojam Yoga znači ujediniti, kombinirati, uskladiti ili integrirati. Istinski jogijski pristup je inherentno integrativan pristup, koji usklađuje tijelo, pranu, osjetila, um i svijest. Ne može se svesti samo na tijelo.
Jogijski pristup liječenju nije specijalizacija ili sporedna tehnika, već zahtijeva sintezu svih razina i aspekata iscjeljivanja.
Zato klasična joga ima osmerostruki pristup od načina života i vrijednosti preko asana, pranayame do samadhija. Ako jogu svedemo na asanu, ne prakticiramo jogu ili integrativni pristup, već upadamo u istu zamku uglavnom fokusiranja na vanjsku materijalnu stvarnost i gubljenja traga o unutarnjoj stvarnosti prane, uma i svijesti.
Prava joga terapija mora uzeti u obzir sve osam udova joge. Ne može samo izolirati fizičke aspekte joge poput asane. Inače je uhvaćen u istu vrstu fizičkog redukcionizma koji se prečesto javlja u modernoj medicini. U tom smislu, ne samo asana ima važnu terapeutsku primjenu, već svi udovi joge.
Prva dva od osam udova joge, yame i niyame, yogijska načela i prakse ispravnog življenja, pružaju temelj neophodan za održavanje svake duhovne ili iscjeliteljske prakse. Oni također pružaju idealan kodeks ponašanja za liječnike, terapeute i učitelje joge.
Asanu možemo nazvati “vanjskom medicinom” joge. Prvenstveno liječi poremećaje mišićno-koštanog sustava, ali neizravno može koristiti i mnogim drugim stanjima i može pružiti idealan oblik tjelovježbe za sve.
Ipak, bez pravilne prehrane, njegovi ljekoviti potencijali su ograničeni, budući da će tjelesna aktivnost odražavati prehranu koju tijelo prima. Asana najbolje funkcionira u kontekstu ajurvedskih preporuka o prehrani i načinu života.
Pranayama se može nazvati “internom medicinom” joge. Donosi pranu ili vitalnu energiju izravno u tijelo i može se koristiti za usmjeravanje prane na različite načine prema potrebi. Pranayama izravno utječe na doshe ili biološke tvari Ayurvede (vata, pitta i kapha), koje su modifikacije prane.
Pranayama prvenstveno liječi stanja dišnog, krvožilnog i živčanog sustava, ali kroz njih ima snažan utjecaj na sva fizička i psihička stanja. Pranayama je velika pomoć za korištenje ljekovitog bilja i djeluje slično njima za ispravljanje kretanja energije unutar naših fizioloških i psiholoških sustava.
Kako svi oblici iscjeljivanja uključuju promjenu kretanja prane i povećanje iscjeliteljske moći prane, pranayama je primarni i izravan oblik iscjeljivanja tijela i uma, dok je asana sekundarna i neizravna.
To znači da prava joga terapija, čak i za fizičko tijelo, mora naglasiti pranayamu nad asanom i koristiti asanu u kontekstu pranayame.
Pratyahara je internalizacija energije neophodna za duboko iscjeljenje ili za pojavu prave meditacije. Ako nismo dosegli stupanj pratyahare, još uvijek zapravo ne prakticiramo jogu kao sadhanu ili duhovnu praksu.
U pratyahari, osoba povlači pranu i um unutra. Za stvarno iscjeljenje, tijelo i um moraju biti opušteni, a energija usmjerena unutra.
Mnogi oblici liječenja poput masaže ili panchakarme uglavnom su simulirani oblici pratyahare, stavljajući pacijenta u stanje dubokog odmora u kojem se svi toksini mogu ukloniti iz tijela.
Joga kao psihologija
Dhyana je reflektivna meditacija, unutarnja ravnoteža svijesti, koja omogućuje umu da se iscijeli.
Samadhi je jedinstveno stanje uma, prane i svijesti koje razvija punu moć iscjeljivanja tijela i uma i oslobađa nas od fizičke, emocionalne i duhovne patnje.
Ovi viši aspekti joge pomažu u stvaranju ispravnog stava i stanja uma za iscjeljivanje na bilo kojoj razini.
Unutarnje prakse joge (dharana, dhyana i samadhi) ili unutarnji aspekt joge primarno su za liječenje uma i koriste se u Ayurvedi uglavnom za rješavanje psiholoških poremećaja.
To znači da je klasična joga terapija prvenstveno psihologija koja koristi mantru i meditaciju. Joga u primjeni prema Ayurvedi jedan je od najmoćnijih pristupa liječenju uma i emocija koji je danas dostupan u svijetu.
Završne misli
Važno je ponovno integrirati jogu i ajurvedu kako bi se otkrio puni iscjeliteljski i duhovni potencijal svake od njih.
Uvođenje Ayurvede u jogu pruža jogijski i vedski sustav medicine koji omogućava potpunu primjenu svih aspekata joge u iscjeljivanju. Pruža dijagnozu i liječenje u skladu s joga filozofijom, kao i dijetu i biljni tretman koji slijedi duhovni pristup joge.
Uvođenje joge u ajurvedu dodaje duhovnu i psihološku dimenziju ajurvedskom liječenju, bez koje se ajurveda svodi na fizički model u kojem se njene pune vedske iscjeliteljske moći ne mogu lako ostvariti.
Ayurveda pruža odgovarajuće preporuke o životnom stilu za vježbanje joge, kao i pozadinu za otkrivanje punog potencijala iscjeljivanja svih aspekata joge. Joga pruža duhovnu i psihološku osnovu za Ayurvedu i njezine više primjene.
Za istinski holistički i duhovni pristup medicini i liječenju potrebne su nam i joga i ajurveda, ali s ajurvedom koja pruža medicinski temelj, a jogom duhovni cilj i prakse. Ovo je izvorna vedska shema.
Ključ sveobuhvatne Yoga terapije i Yoga sustava medicine leži u ponovnom uspostavljanju veze Yoge s Ayurvedom. Ovo ponovno povezivanje joge i ayurvede također će pružiti osnovu za stvarni dijalog s modernom medicinom koji se ne bavi samo specifičnim terapijama, već i pravim uzrocima bolesti i kako održati zdravlje i dobrobit u društvu.
To znači da moramo temeljito preispitati prirodu iscjeljivanja i terapije ajurvedom i jogom. U tu svrhu postoje golemi resursi na koje se možemo osloniti iu Ayurvedi iu Yogi, posebice u klasičnim tekstovima.
Trebali bismo ispitati drevnu literaturu joge i ayurvede u tu svrhu i potražiti one učitelje koji kombiniraju oboje zajedno, osobito dublje primjene pranayame, pratyahare, mantre i meditacije.
U isto vrijeme, trebali bismo ispitati vezu joge s drugim vedskim znanostima, uključujući ne samo ajurvedu, već i vedsku astrologiju (Jyotisha), Vastu (Sthapatya Veda) i Gandharva Veda (glazba).
Trebali bismo istražiti ljekovite potencijale ne samo haha i Raja Yoga ali i od Bhakti joga (predanost), Jnana Yoga (znanje), i karma Joga (ritual i usluga).
Kombinacija Yoge i Ayurvede u njihovim punim primjenama iu širem kontekstu vedske znanosti nudi potpuni sustav blagostanja za tijelo, um i svijest, kakav možda nema usporedbe nigdje drugdje u svijetu.
Može postati glavna snaga planetarnog iscjeljivanja koje je danas tako očajnički potrebno. Može dodati duhovnu i preventivnu dimenziju modernoj medicini, kao i dodati važne nove ključeve za razumijevanje bolesti i za primjenu prirodnih terapija koje mogu smanjiti rastuće troškove visokotehnološke medicine.