Prvi dio ovog “Ajurvedskog izvješća o spavanju” razmatra vitalnu ulogu koju san igra na naše zdravlje. Prije nego što nastavim, želio bih podijeliti nešto o znanosti o spavanju. U ovom članku ću vas voditi kroz pojedinosti o dva glavna biološka mehanizma koji upravljaju našom sposobnošću spavanja, a zatim ću vam dati razumijevanje nekoliko glavnih hormona koji se poremete tijekom poremećaja spavanja.
Biološki mehanizmi spavanja
1. Cirkadijalni ritam:
Cirkadijalni ritam se smatra našim “unutarnjim satom” koji se nalazi u području hipotalamusa u mozgu. Ovo je glavni mehanizam koji kontrolira naš ciklus spavanja, a pokreće ga vanjska okolina, posebno ritam ciklusa dan/noć, jer je vođen svjetlom. Za razliku od homeostaze spavanja i budnosti, ovaj biološki sat djeluje neovisno o količini prethodnog sna ili o količini vremena koje je osoba bila budna. To je razlog zašto netko može spavati 8 ili više sati, ali se još uvijek može osjećati neodmorno ako ciklus spavanja ne odgovara normalnom 24-satnom cirkadijalnom ritmu. Na primjer, netko može spavati od 1 ujutro do 10 ujutro, ali budući da se to smatra “odgođenim cirkadijalnim ritmom”, vjerojatno će se osjećati ošamućeno i umorno, posebno ako je to ciklus spavanja koji se ponavlja za pojedinca.
2. Homeostaza spavanja i budnosti:
Naša homeostaza spavanja i budnosti je drugi mehanizam spavanja u tijelu i kontroliran je “faktorom pritiska” u mozgu. Za razliku od cirkadijalnog ritma, ovaj uređaj se aktivira prema vremenu koje je osoba bila budna ili spavala. Dok je netko budan, neuromodulator nazvan adenozin počinje se nakupljati u cerebralnoj spinalnoj tekućini. Kako pritisak raste i razina adenozina raste, čovjek se počinje osjećati sve pospanije. Adenozin se počinje brzo otpuštati tek kada je osoba u stanju dubokog sna (faza 3). Uklonjeni adenozin se zatim zamjenjuje glikogenom, našim glavnim oblikom skladištenja energije, tijekom pravilnog ciklusa spavanja. Ako netko stalno doživljava prekide sna i ne dosegne duboki san, adenozin nije pravilno uklonjen i zamijenjen, što dovodi do toga da se osjeća pospano nakon buđenja.
Spavanje i hormonska ravnoteža
Kronični problemi sa spavanjem imaju štetan učinak na gotovo sve što radimo, a to je djelomično zbog negativnog utjecaja koji ima na našu unutarnju regulaciju hormona. Budući da naši hormoni imaju cirkadijalni ritam kojim snažno upravlja naš cirkadijalni ritam ciklusa spavanja, logično je da će drugi slijediti kada jedan nije u ravnoteži. Evo nekoliko najdokumentovanijih hormona na koje se negativno utječe nakon razdoblja deprivacije ili produženog sna.
1. Kortizol:
Kortizol, jedan od naših glavnih hormona stresa, povezan je s pretilošću i metaboličkim poremećajima kada se nađe u povišenim razinama. Studije su pokazale da je nedostatak sna u izravnoj korelaciji s povišenim večernjim razinama kortizola zajedno sa 6 puta sporijim smanjenjem kortizola. Ovo ne stvara samo skok energije u večernjim satima, kada bi se trebalo opustiti; ali također je jedan od čimbenika koji je uključen u inzulinsku rezistenciju (prekursor dijabetesa) i povećanje srednje tjelesne težine (prekursor metaboličkih poremećaja).
2. Ljudski hormon rasta (GH):
GH je hormon odgovoran za pravilan rast kod djece i reprodukciju/regeneraciju tkiva kod odraslih. Također je odgovoran za održavanje razine šećera u krvi i izgradnju mišićne mase. Pokazalo se da se GH oslobađa tijekom normalnog ciklusa spavanja, au slučaju nedostatka sna, izlučivanje razine GH je minimalno ili ga gotovo nema. Niske razine GH povezane su sa smanjenim osjećajem dobrobiti, povećanjem masnoće, povećanim rizikom od srčanih bolesti i oslabljenim srcem, mišićima i kostima.
3. Hormoni apetita:
Postoje dva glavna hormona apetita koji reguliraju naš apetit i oba se nepovoljno mijenjaju uslijed nedostatka sna ili produženja sna. Pokazalo se da je leptin, hormon koji suzbija apetit, smanjen kod pacijenata s poremećajima spavanja, dok se grelin, hormon koji stimulira apetit, dramatično povećava. Što je još gore, tijelo je sklono žudnji za visokim udjelom ugljikohidrata kako bi zadovoljilo ovu povećanu glad, a pokazalo se da grelin navečer raste na najvišoj razini. To stvara “kasne noćne žvake” koje imaju negativan učinak na probavu, kvalitetu/količinu sna i povećavaju razine toksina u sustavu. U kombinaciji s inzulinskom rezistencijom koja se također manifestira s poremećajima spavanja, osoba je dodatno sklona dijabetesu, srčanim bolestima i pretilosti.
Nadamo se da vam ove informacije daju jasnu sliku o tome što se događa na biološkoj razini tijekom poremećaja spavanja. Prva dva dijela ovog “Ajurvedskog izvješća o spavanju” bila su usredotočena na gledište zapadne medicine, za koje smatram da je korisno znati čak i kada tražite ajurvedski tretman. Ali ovo je izvješće o Ayurvedi i poremećajima spavanja, tako da ćemo u preostalim dijelovima ovog članka promijeniti način razmišljanja i vidjeti što drevna mudrost Ayurvede ima za reći o poremećajima spavanja…. Pratite nas!!